You are currently viewing Non Ho L’Età

Non Ho L’Età

Slušam stare stvari,

možda sam staromodan i ne pratim vreme

ali stare stvari vraćaju

mi uspomene,

što izviru negde

 iz dubine…

 

To nešto samo moje

koje sam sakrio od sebe,

od tebe,

od nas.

 

Non Ho L’Età,Non Ho L’Età….

I slušam staru  stvar

negde sam na obali kraj mora,

dok talasi široki biju.

A pesma puca

tu je kraj srca,

zapisana u moru tom

u talasu širokom

što  obalu zapljkuskuje,

a da li ona sada to cuje?

Non Ho L’Età,Non Ho L’Età….

Ostavite odgovor