Slušam stare stvari,
možda sam staromodan i ne pratim vreme
ali stare stvari vraćaju
mi uspomene,
što izviru negde
iz dubine…
To nešto samo moje
koje sam sakrio od sebe,
od tebe,
od nas.
Non Ho L’Età,Non Ho L’Età….
I slušam staru stvar
negde sam na obali kraj mora,
dok talasi široki biju.
A pesma puca
tu je kraj srca,
zapisana u moru tom
u talasu širokom
što obalu zapljkuskuje,
a da li ona sada to cuje?
Non Ho L’Età,Non Ho L’Età….