You are currently viewing Bajka

Bajka

 

Kao senka što u stopu me prati

ti,

i tvoj osmeh mladačacki

i zubi beli i oči tople,

oči prepune ljubavi.

 

Ti znaš sve,

sve ono sto ni sam nisam znao

da krilima zagrlimo jedno drugo,

i uzletimo visoko

visoko negde pod bele oblake naše.

 

 

Znali smo da letimo,

uzbudjeni od vetra i visine

nismo znali za ništa

što bi nas omelo

u snovima sjajnim.

 

Ti si sada daleko.

Daleko,

ne od mene

od sebe same daleko.

 

Više ne letimo

uzbzdjeni kao nekada,

i smišljamo puteve slajne

iz bajke naše

ljubavi…

 

 

Оставите одговор